Običan dan u Sarajevu

Ovdje bi da zajedno komentarišemo o stvarnosti u našem gradu.

19.03.2019.

Jezerska vila pt 5

Celeste je krenuo prema djelu jezera gdje su se sakupljali sokolovi. Uz njega je išao i Eld. "Visosti, kako ćemo se sutra ophoditi prema vođi goblina?" "Iskreno, nisam siguran. Goblini su izazvani da se ovako ponašaju kako se ponašaju. Njihov vođa je dobra osoba. Kada su bili međusvjetski ratovi, pomogao je dosta našem kraljevstvu. Ukoliko mu pokažem naklonosti, mogu dodatno iskomplikovati situaciju za gobline, a ukoliko budem oštar, mogu izgubiti vrijednog saradnika..." Govorio je pomalo zabrinuto kralj, gledajući jato sokolova nad jezerom. Eld je razmišljao kako riješiti ovu situaciju. "Eld, imaš li ti neku ideju?" "Možda nekako da mu proslijedimo poruku preko sokolova?" "Ideja je dobra, ali sokolovi koje dresiramo za slanje poruka ne mogu stići da dopreme poruku na vrijeme." "Ukoliko ne pošaljemo nešto brže od sokola?" "Znam! Pođi sa mnom..." Okrenuli su se od jezera i krenuli prema pećinama koje su se nalazile pored dvora. Ondin je pisala jako brzo poruku u svojoj sobi na kožastom listu morske trave. Ustala je i hitro otplivala na pučinu. Gledala je u nebo i zviznula. Sjenka obličja gavrana joj je pokrila lice. Slijedila ga je i došla na obalu gdje je njen pernati prijatelj sletio. Stavila je poruku koju je napisala u mrežastu posudu satkanu od morskih algi i zatvorila je brošem koji joj je matrijarh poklonio. Gavran joj je sletio na ruku. "Gdje si ti bio sve ovo vrijeme mali!" Govorila mu je nježnim glasom dok ga je mazila po glavici. Vezivala mu je tanke kaiševe oko noge i na njih nakačila mrežastu torbicu sa porukom. "Ovo nosi kralju Celesteu u dvor na zemlji vilenjaka." Gavran je graknuo i poletio prema odredištu, a Ondin je odlučno zaplivala prema zemlji patuljaka podvodnim tunelima, znajući da će već u jutro stići do vodenih kanala koji vode ka zemlji patuljaka. Celeste je ulazio u pećinu u kojoj je čitavo tlo bilo prekriveno slojem mlake morske vode koja je izvirala iz podnožja pećine. "Eld, vodim te unutra da upoznaš jako moćnog saveznika kog ti prije nisam predstavio." Eld je bio jako radoznao, a na licu mu je Celeste prepoznao i tremu koju je osvjetljavalo svjetlo baklji. Mlaka voda je Celestea milovala po prstima i stopalima. Hodao je sporim i samouvjerenim hodom. Čuli su se neobični zvukovi. Eld je pogedao ispred sebe i iznenadio se kada je vidio da je polovina pećine pregrađena u stanište za vodenog zmaja koji ih je gledao svojim krupnim i bistrim očima, radujući se što vidi Celestea. "Eld, upoznaj moga bliskog prijatelja. On je vodeni zmaj koji leti deset puta brže od sokolova. Samim time, možemo očekivati da će već u zoru doći vođi goblina na prozor njegove sobe." Otvorio je vrata i dopustio da mu vodeni zmaj sleti na rame. Polagano su krenuli van pećine. Izašli su na svjetlost dana i Celeste je pustio zmaja da protegne svoja tirkizno zelena krila prije nego krene prema vođi goblina. Sjeo je na obalu i napisao na komadu papira svojim perom poruku vođi goblina i stavio poruku u kutijicu na vratu ovog zmaja. Pomilovao ga je po vratu i rekao mu gdje da ide. Zmaj je zamahnuo krilima i oglasio se piskutavim i prodornim glasom, a mlaku morsku vodu pred sobom koja je izvirala iz pećine je raspršio i ona je u mnoštvu rosnih kapljica poljubila lice Celestea. Gledao je kako zmaj ide prema zemlji goblina, ali je osjetio i sjenku neke ptice nad sobom. Pogledao je prema nebu i prepoznao gavranovo graktanje. Pred njega je sletjela ova ptica, sa torbicom od algi i brošem. Gledao je začuđen u smaragdni broš. "Poznato mi je ovo Eld, samo se ne mogu sjetiti od kuda." Gavran mu je sletio na ruku, a on je otkopčao broš i izvadio list vodene trave na kom je pisalo: "Poslala sam ti broš jer sam kroz molitvu majci Armid prepoznala da si me sanjao. Želim ti reći da sam u vizijama spoznala da patuljci žele porobiti svu djecu jezerskih vila. Ja sam krenula prema njima vodenim kanalima. Zapamti da naša jezera graniče sa vašom zemljom na sjeveru, a sa zemljom patuljaka na jugu, s toga patuljci neće štedjeti ni vašu djecu, nakon iskoriste našu. Znam da ti nije lako, ali čuvaj se jer te nisam zaboravila. Iskreno tvoja, Ondin." Namršteno je pogledao u Elda i rekao ljutito: "Tačino sam znao da će uraditi po svom i bez ikakvog pitanja mene koji sam jedan od odgovornih vođa za mir u ovom svijetu. Ne shvaća ni sama u kakve se neprilike dovodi, a još manje shvaća koliko ću i kome ja poslije morati objašnjavati situaciju..." "O kome govorite Visosti?" "Ma nije bitno. Samo znam da što prije moram krenuti prema obali jezera koje se nalazi na zemlji patuljaka da je susretnem jer očito mlada gospođica opet misli da je heroj i da može sama mjenjat svijet." "Celeste, je li to neka Vama bliska osoba?" "Ma, dobra i jako svojeglava prijateljica, koja očito ne zna kako su opasne vojske patuljaka koje štite taj dio obale prema kom se ona zaputila..." "Ne djeluje mi baš samo da je prijateljica, ali vjerovaću..." Celeste je pogledao sramežljivo Elda, a zatim krenuo prema dvoru jer je skoro padao sumrak, vrijeme za odmor pred jako naporan dan.


Stariji postovi

<< 03/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

O meni:
Kristaloterapeut
Freelance illustrator and writter
Nezavisni novinar

Kontakt
[url=https://www.facebook.com/arodicdurakovic[/url]
[url=http://leptospyrra.deviantart.com/[/url]
a.dominic.rodic@outlook.com

MOJI FAVORITI
Let Your Mind Run Wild
Superpenzioner
Izmedju mene i tebe tama.......
Zle priče
Postapokalipto
A. Dominic's Artworks
više...

BROJAČ POSJETA
6479

Powered by Blogger.ba